Kairosov balans

U zaštitnom simbolu grada Trogira, Kuli Kamerlengo, 16. festival Opera Selecta 4. srpnja otvorio je violinist Maxim Vengerov uz pijanisticu Evgeniju Startsevu izvedbom četiri violinske sonate Ludwiga van Beethovena o čemu je već bilo riječi u ljetnome trobroju Vijenca, a violinistica Laura Vadjon i čembalist Pavao Mašić suvremeno-baroknim programom u Kneževu dvoru priveli su festival kraju 9. kolovoza. Da je ova već tradicionalna festivalska poslastica za ljubitelje klasične glazbe postigla kultni status, svojim prisustvom na Gala koncertu potvrdio je i politički vrh na čelu s ministricom kulture i medija RH Ninom Obuljen Koržinek.

Španjolska sopranistica Serena Sáenz pokazala je spretnu vokalnu tehniku / Izvor Opera Selecta

Svi prisutni te večeri uhvatili su za čuperak Kairosa, najmlađeg Zeusova sina i boga sretnog trenutka čiji je reljef pronađen u Trogiru, na kojeg je publiku stihovima podsjetio dramski umjetnik Trpimir Jurkić. U glazbeni dio programa uvertirom operi Carmen Georgesa Bizeta uveo je hrvatski ansambl Acoustic Project Strings. Kao ravnopravni akter koncerta, izvedbom instrumentalnih brojeva koji su se izmjenjivali s arijama i duetima, pridonio je i aluziji na opernu strukturu. Iako je ansambl bio suveren partner pjevačima, glazbeno najpotkovanije i najzaokruženije izvedbe ostvario je u Crisantemi Giacoma Puccinija, Idili Blagoja Berse, Intermezzu Pietra Mascagnija iz opere Seosko viteštvo i Valceru iz Serenade za gudače u C-duru, op. 48 Petra Iljiča Čajkovskog. Intonativno precizne, strukturno koncizne te fragmentarno razrađene izvedbe odavale su dojam glazbenika koji vole svoj posao i shvaćaju ga profesionalno, a nad njima je tinjala neraskidiva nit jedinstva i krajnjeg osjećanja svakog člana.

Međutim ovogodišnji solisti kao da su se našli na različitim krajevima spektra uspješnosti vokalne izvedbe. Iako tek kroči tridesetima, španjolska sopranistica Serena Sáenz pokazala je spretnu vokalnu tehniku, zavidnu suradnju s ansamblom, dobru komunikaciju s publikom te scenski izričaj unatoč koncertnoj formi. Berlinska Staatsopera, barcelonski Liceu te madridski Real neke su od prestižnih opernih kuća u kojima često ima angažmane. Publici je predstavila širinu svog opernog repertoara izvedbom arije Julije iz opere Charlesa Gounoda Romeo i Julija, preko Violette Valery iz Verdijeve Traviate, u kojem je uz vokalne sposobnosti prezentirala glumačko i scensko umijeće, dok je profinjena senzualnost dominirala živahnom izvedbom arije Giuditte iz istoimene opere Franza Lehára. Kao Puccinijeva Musetta pjevala je Quando me’n vo’ te za dodatak molećivu ariju Laurette
O mio babbino caro, iznijevši je poput molitve.

Njezin vršnjak, slovenski bariton Jaka Mihelač također se može pohvaliti uzlaznom profesionalnom putanjom kojoj svjedoče različite operne uloge, igrane, između ostaloga, za Operu Slovensko narodno gledališče te berlinsku Staatsoperu.

Pred publiku je prvo izašao arijom Dottorea Malateste iz Donizettijeve opere Don Pasquale s teškim zapjevima i tvrdim „r“ u izgovoru talijanskog jezika, koji je pratio i ariju Giorgia Germonta iz Verdijeve Traviate. Iako koncertna izvedba ne zahtijeva nužno glumačko-scensku transformaciju u operni lik, svaki nastup pred publikom traži određeni scenski pokret. Osim težine pri pjevanju, koja se dala iščitati i na njegovu licu neprirodnih pokreta u facijalnoj ekspresiji, komunikacijom tijela odavao je dojam kao da ne zna što bi sa sobom na pozornici. Simpatična i općepoznata arija Figara iz Rossinijeva Seviljskog brijača, čija bi izvedba trebala prizivati ležernost i šaljivost glasom i stasom, u njegovoj interpretaciji preobrazila se u vokalni maraton preživljavanja, što je naročito neobično s obzirom na to da je u toj ulozi već i nastupao. Mnogo uspješniji bio je u duetima sa Sáenz, poput Là ci darem la mano iz Mozartova Don Giovannija te Lippen schweigen iz Lehárove operete Die lustige Witwe, u čijoj ga je izvedbi partnerica potakla i na scenski pokret.

Iako se koncepcija festivala Opera Selecta širila te izdanjima rasla brojem koncerata i izvođača, srž festivala bila je i ostala koncertna večer posvećena opernim arijama s istaknutim solistima hrvatske i inozemne scene. Nekoć ih je uz pjevače tumačio glasovir da bi na prošlogodišnjem, jubilarnom 15. izdanju, Gala koncert narastao do razmjera Simfonijskog orkestra HRT-a koji se pod vodstvom Pavla Zajceva ujedinio sa sopranisticom Marijom Kuhar Šoša, mezzosopranisticom Terezijom Kusanović i tenorom Filipom Filipovićem.

Intiman i romantičan ambijent kule Kamerlengo ove godine ponudio je možda najbolju mjeru u izvođačkom korpusu, a teško uhvatljivi Kairos izbalansirao je još jedan svoj prepoznatljiv simbol – vagu.